Kafa
Kafa latinski Coffea arabica ili Coffea canephora je zimzelena biljka, čije se pržene i mlevene semenke koriste za pripremu jednog od najpopularnijih napitaka na svetu. Pored užitka, kafa je cenjena i zbog svojih stimulativnih svojstava.
Biljka i izgled: Kafa raste kao grm ili nisko drvo, najčešće visine od 2 do 5 metara. Ima tamnozelene, kožaste listove i bele, mirisne cvetove koji podsećaju na jasmin. Plodovi su crvene do tamnoljubičaste bobice, u kojima se nalaze dve semenke – zrna kafe. Postoje dve glavne vrste: arabika (blaža, aromatična) i robusta (jača, sa više kofeina).
Miris i ukus: Pržena kafa ima intenzivan, bogat i prepoznatljiv miris, sa notama čokolade, orašastih plodova, karamele, dima, voća ili začina, u zavisnosti od porekla i načina prženja. Ukus može varirati od blagog i cvetnog do jakog, gorkastog i zemljanog.
Upotreba: Koristi se za pripremu toplih i hladnih napitaka, espresso, turska kafa, filter, moka, cappuccino, itd. Takođe se koristi u receptima kuhinja (dezerti, sladoledi, likeri), u kozmetici i aromaterapiji.
Nutritivne vrednosti: Kafa sadrži kofein, antioksidanse, male količine vitamina B2, B3, B5, mangana i kalijuma. Crna kafa bez dodataka ima vrlo malo kalorija.
Lekovita svojstva: Umereno konzumirana, kafa može povećati budnost, koncentraciju, ubrzati metabolizam, a takođe se povezuje sa smanjenim rizikom od neurodegenerativnih bolesti (Alchajmer, Parkinson), dijabetesa tipa 2 i bolesti jetre. Prekomerna upotreba može izazvati nesanicu, razdražljivost i probleme sa varenjem.
Uslovi gajenja: Gaji se u tropskim i suptropskim područjima na nadmorskim visinama od 600 do 2.000 m. Voli toplotu, vlagu, ali i senku. Zahteva specifične uslove, zbog čega se najbolje sorte uzgajaju u tzv. "pojasevima kafe" oko ekvatora.
Rasprostranjenost: Najveći proizvođači su Brazil, Kolumbija, Vijetnam, Etiopija i Honduras. Arabika čini oko 60–70% svetske proizvodnje, dok je robusta otpornija i ima viši sadržaj kofeina.
Ukratko: Kafa je globalno omiljeni napitak zbog svoje arome, ukusa i stimulativnog efekta. Osim što podstiče energiju i budnost, sadrži korisne antioksidanse i ima mesto u svakodnevnom životu, kulturi i običajima širom sveta.

Kleka
Kleka, latinski Juniperus communis je zimzeleni žbun ili nisko drvo iz porodice čempresa, poznata po svojim plavkasto-crnim bobicama koje se koriste u medicini, kulinarstvu i proizvodnji alkoholnih pića. Ima dugu tradiciju upotrebe u narodnoj medicini i simbolično mesto u kulturi mnogih naroda.
Biljka i izgled: Kleka raste najčešće kao žbun do 1,5 m visine, a retko kao stablo do 10 m. Ima igličaste, oštre listove i uspravne ili polegle grane. Plodovi su zapravo mesnate bobice/šišarke, koje sazrevaju dve do tri godine i menjaju boju od zelene do tamnoplave ili crne.
Miris i ukus: Plodovi imaju karakterističan, jak smolast, balzamičan miris i aromatičan, pomalo gorak i začinski ukus. Miris je intenzivan zbog visokog sadržaja etarskih ulja.
Upotreba: Zreli plodovi se koriste kao začin, u proizvodnji džina ili gin-a, rakija i likera, kao i za čajeve i biljne preparate. Eterično ulje kleke koristi se u aromaterapiji i kozmetici.
Lekovita svojstva: Deluje kao diuretik, antiseptik, dižestiv i blagi antiseptik za urinarni trakt. Tradicionalno se koristi za čišćenje organizma, kod problema sa varenjem, upala mokraćnih puteva i reumatskih tegoba. Eterično ulje se koristi i spolja, kod bolova u mišićima i zglobovima.
Uslovi gajenja: Otporna je biljka, uspeva na siromašnim, kamenitim i suvoparnim terenima. Voli sunčane pozicije i dobru drenažu. Rasprostranjena je u planinskim i brdskim predelima.
Rasprostranjenost: Široko rasprostranjena u Evropi, Aziji i Severnoj Americi. U Srbiji je itekako prisutna u planinskim i subplaninskim područjima, naročito na suvljim, krečnjačkim terenima, sa naglašeno kvalitetnim bobicama.
Ukratko: Kleka je aromatična, lekovita i simbolična biljka koja se koristi u ishrani, narodnoj medicini i industriji alkoholnih pića. Njeni plodovi su cenjeni zbog intenzivne arome i brojnih korisnih svojstava.

Recenzije
Još nema komentara.