Pelin
Pelin latinski Artemisia absinthium je višegodišnja aromatična biljka, poznata po svom intenzivnom gorkom ukusu i lekovitim svojstvima. Tradicionalno se koristi u narodnoj medicini i poznat je kao ključni sastojak pelinkovca i apsinta.
Biljka i izgled: Pelin raste kao žbunasta biljka visine 50–120 cm. Ima uspravnu, razgranatu stabljiku, prepoznatljive sivozelene, perasto urezane listove sa sitnim dlačicama, što mu daje srebrnkast izgled. Cvetovi su mali, žućkasti, skupljeni u glavičaste cvasti, koje se javljaju tokom leta.
Miris i ukus: Pelin ima jak, aromatičan i gorkast miris, sa biljnim i zemljanim tonovima. Ukus je vrlo gorak, trpak i dugotrajan, pa se koristi u malim količinama, najčešće kao dodatak.
Upotreba: Pelin se koristi u pripremi biljnih likera (pelinkovac, vermut, apsint), gorkih tinktura, čajeva i dižestiva. U kulinarstvu ređe, ali se može koristiti kao aromatični dodatak mesu i jakim jelima. Takođe se koristi u fitoterapiji i biljnoj medicini.
Lekovita svojstva: Pelin je poznat kao dižestiv i tonik za želudac. Pomaže kod slabe probave, nadutosti, gubitka apetita, žučnih tegoba i parazita. Deluje i antimikrobno, antifungalno i protivupalno. Međutim, treba ga koristiti oprezno i kratkotrajno, jer sadrži tujon, jedinjenje koje može biti neurotoksično u većim količinama.
Uslovi gajenja: Otporan je i prilagodljiv, uspeva na suvim, sunčanim i siromašnim zemljištima. Ne zahteva puno nege i često raste samoniklo u mediteranskim i kontinentalnim predelima.
Rasprostranjenost: Raste širom Evrope, Azije i severne Afrike, često i kao divlja biljka. U Srbiji je rasprostranjen na suvim, neobrađenim površinama i livadama.
Ukratko: Pelin je snažno aromatična, gorka biljka sa bogatom tradicionalnom primenom u lečenju digestivnih tegoba i pravljenju gorkih likera. Njegov intenzivan ukus i dejstvo zahtevaju opreznu i umerenu upotrebu.

Recenzije
Još nema komentara.