Smokva

Smokva (Ficus carica L.) je listopadno drvo ili žbun iz porodice dudova (Moraceae). Poznata je po slatkim, sočnim plodovima koji se koriste sveži, sušeni i u različitim vrstama prerade.

Biljka i plod: Smokva najčešće raste kao niže, razgranato drvo ili žbun. Ima krupne, dlanasto režnjevite listove, grube na dodir.

Ono što nazivamo plodom smokve zapravo je posebna mesnata struktura – sikonijum. U njenoj unutrašnjosti razvijaju se brojni sitni cvetovi, a zatim i mali pravi plodovi.

Zrele smokve mogu biti zelene, žućkaste, ljubičaste ili smeđe, u zavisnosti od sorte.

Ukus i aroma: Zrela smokva ima izraženo sladak i voćni ukus. Aroma može imati blage medne i biljne tonove, ali se razlikuje među sortama i zavisi od stepena zrelosti.

Korišćenje: Smokve se jedu sveže ili sušene, a koriste se i za džemove, slatka, sirupe, kolače i druge proizvode.

Pogodne su i za proizvodnju fermentisanih alkoholnih pića, likera i voćnih destilata. Istraživanja potvrđuju da fermentacija i način destilacije značajno utiču na aromu i kvalitet destilata od smokve.

Gajenje: Smokvi odgovaraju topli i osunčani položaji. Dobro uspeva u područjima sa toplim letima, a može da raste na različitim tipovima zemljišta ako nema dugotrajnog zadržavanja vode.

Poreklo i rasprostranjenost: Prirodni areal smokve proteže se od istočnog Mediterana preko zapadne Azije do centralne Azije. Danas se široko gaji u mediteranskim i drugim toplijim područjima sveta.

Smokva se gaji i u Srbiji, a u zvaničnim domaćim dokumentima evidentiran je veći broj sorti ove voćne vrste.

Ukratko: Smokva je slatko i aromatično voće koje se koristi sveže, sušeno i prerađeno. Može biti i sirovina za likere, fermentisana pića i voćne destilate.