Ugni Blanc
Italijanska sorta koja je postala osnova Cognaca
Ugni Blanc je bela vinska sorta italijanskog porekla koja se u svojoj domovini zove Trebbiano Toscano. Iako može da daje lagana, suva i osvežavajuća bela vina, njen svetski značaj danas je pre svega vezan za destilaciju. Ugni Blanc je daleko najzastupljenija sorta u vinogradima francuske regije Cognac i jedna od najvažnijih sorti za proizvodnju Armagnaca.
Njene glavne tehnološke osobine gotovo idealno odgovaraju proizvodnji vinskih destilata: kasno sazreva, daje visoke i relativno redovne prinose, zadržava mnogo prirodnih kiselina i najčešće postiže umeren sadržaj šećera. U Cognacu se od nje dobijaju bazna vina sa svega oko 8–9% alkohola, visoke kiselosti i relativno neutralnog aromatskog karaktera. Upravo takvo vino predstavlja odličnu osnovu za destilaciju i dugo sazrevanje destilata u hrastu.
Ugni Blanc i Trebbiano Toscano su ista sorta
Ovo je najvažnije razjašnjenje identiteta sorte.
Ugni Blanc je francuski naziv za italijanski Trebbiano Toscano. PlantGrape navodi da sorta potiče iz Italije, odnosno Toskane, gde se uzgaja pod nazivom Trebbiano Toscano. Italijanska nacionalna sortna baza vodi Trebbiano Toscano kao zvanični naziv, a Ugni blanc kao njegov zvanični sinonim.
U međunarodnim bazama isti genotip ima VIVC broj 12628.
Zato vino ili sadni materijal označen kao Ugni Blanc u Francuskoj i Trebbiano Toscano u Italiji pripada istoj sorti.
Trebbiano nije jedna sorta
Naziv Trebbiano može biti veoma zbunjujući jer u Italiji postoji čitava grupa sorti čija imena sadrže reč Trebbiano.
Trebbiano Toscano nije isto što i Trebbiano Abruzzese, Trebbiano Romagnolo, Trebbiano Spoletino ili Trebbiano Giallo. To su zasebni genotipovi, iako se u istorijskoj literaturi i na etiketama dugo koristila veoma neprecizna terminologija.
Zbog toga je kod ove sorte mnogo sigurnije koristiti puno ime Trebbiano Toscano kada se govori o italijanskom identitetu Ugni Blanca. Italijanska Vitis Database upravo naglašava da „Trebbiano“ predstavlja veoma veliku i raznovrsnu grupu naziva.
Poreklo sorte
Savremeni francuski PlantGrape kao poreklo Ugni Blanca navodi Italiju, odnosno Toskanu.
Starija italijanska literatura daje nešto širu istorijsku sliku i pominje mogućnost veoma starog mediteranskog porekla porodice Trebbiano. Nazivi povezani sa Trebbianom pojavljuju se u italijanskim izvorima vekovima, ali nije moguće svaki istorijski pomen vina „Trebbiano“ automatski poistovetiti sa današnjim genotipom Trebbiano Toscano.
Zato je za savremeni sortni identitet najbezbednije navesti Toskanu kao poreklo, uz napomenu da je istorija imena Trebbiano znatno starija i složenija.
Dolazak u Francusku
Italijanski istorijski izvori navode da je Trebbiano Toscano dospeo u Francusku još tokom srednjeg veka, verovatno preko Avignona, dok se u oblasti Gironde dokumentuje početkom 18. veka.
Pravi uspon sorte u jugozapadnoj Francuskoj usledio je mnogo kasnije.
Nakon filoksere u 19. veku vinogradari Cognaca tražili su sortu koja bi na kalemljenim podlogama mogla pouzdano da daje zdravo grožđe, visoke prinose i kiselo vino sa malo alkohola. Ugni Blanc se pokazao izuzetno pogodnim za tu namenu i postepeno je gotovo potpuno potisnuo nekada dominantnu Folle Blanche.
Genetsko poreklo
Potpuna roditeljska kombinacija Ugni Blanca još nije definitivno utvrđena.
Savremeno veliko genetičko istraživanje italijanskih sorti potvrdilo je srodstvo prvog stepena između Trebbiano Toscana i Garganege. Dodatna analiza pokazuje da je mnogo verovatnije da je Trebbiano Toscano potomak Garganege nego obrnuto.
Drugi roditelj za sada nije pouzdano identifikovan.
Najpreciznije je zato reći da je Garganega veoma verovatno jedan od roditelja Ugni Blanca, dok kompletno roditeljstvo još nije poznato.
Sinonimi
Najvažniji naziv u Francuskoj je Ugni Blanc, dok je u Italiji zvanično Trebbiano Toscano.
U različitim evropskim zemljama koriste se i nazivi Biancame, Talia i Trebbiano. PlantGrape navodi ove nazive kao zvanično priznate evropske sinonime za sadni materijal.
Ampelografske karakteristike
Vrh mladog lastara ima veoma veliku gustinu poleglih dlačica, dok su mladi listovi žuti.
Odrasli listovi su veliki i neujednačeno svetlozeleni. Mogu biti celi, trorežnjeviti ili petorežnjeviti. Peteljkin sinus je blago otvoren ili može imati preklopljene režnjeve.
Lisna ploča je nepravilna, blago naborana i mehuričasta, sa ivicama povijenim prema unutra. Na naličju lista prisutna je srednja gustina poleglih dlačica.
Ovakav veliki list odgovara i tradicionalnim opisima sorte iz područja Cognaca i Armagnaca.
Grozd
Grozd je veoma velik i veoma izdužen.
PlantGrape ga slikovito opisuje kao grozd oblika „lisičjeg repa“, koji na vrhu ponekad može biti spljošten ili razgranat. To je jedna od ampelografski najuočljivijih osobina sorte.
Veliki grozdovi zajedno sa dobrom plodnošću čine Ugni Blanc prirodno produktivnim kultivarom.
Bobica
U odnosu na veoma velike grozdove, bobice su male do srednje veličine.
Najčešće su okrugle. Pokožica u punoj zrelosti ima žutozelenu do žućkastu boju, a pri prezrevanju može dobiti blago ružičastu nijansu. U Cognacu se bobice opisuju kao srednje velike i okrugle, dok je pokožica relativno tanka.
Razlike u opisima debljine pokožice između pojedinih izvora mogu biti posledica klonskog materijala i uslova gajenja.
Bujnost
Ugni Blanc je veoma bujna sorta.
PlantGrape navodi da se lako prilagođava različitim uzgojnim oblicima, načinima rezidbe i uslovima sredine. Ova prilagodljivost jedan je od razloga njegovog ogromnog širenja.
Velika bujnost ipak zahteva pravilno upravljanje lisnom masom. Previše gusta vegetacija može povećati zasenjivanje, usporiti sazrevanje i pogoršati zdravstveno stanje vinograda.
Osetljivost na vetar
Lastari Ugni Blanca mogu biti relativno dugi i osetljivi na vetar.
PlantGrape zato posebno preporučuje dobar sistem naslona. Francuski stručni izvori iz doline Rone takođe navode duge i relativno krhke lastare kao jednu od praktičnih slabosti sorte.
Na veoma izloženim položajima dobra potpora i pravovremeno vezivanje vegetacije imaju poseban značaj.
Rodnost
Ugni Blanc je veoma produktivna sorta.
Italijanska Vitis Database navodi visoku i stabilnu proizvodnju zahvaljujući dobroj plodnosti i velikoj masi grozdova. U jednom italijanskom eksperimentalnom zasadu zabeležen je prinos od približno 17 t/ha, ali taj broj predstavlja rezultat konkretnog lokaliteta i ne treba ga smatrati univerzalnom vrednošću sorte.
Visoka produktivnost predstavlja prednost kod proizvodnje destilacionog vina, gde ekstremna koncentracija grožđa nije glavni cilj.
Rezidba
Trebbiano Toscano tradicionalno dobro reaguje na dužu rezidbu.
Italijanska baza navodi da preferira dugu rezidbu, mada se može prilagoditi i sistemima sa ne previše kratkim kondirima. Zbog bujnosti i visokog proizvodnog potencijala izbor uzgojnog sistema mora održavati ravnotežu između roda i vegetacije.
U različitim regionima koristi se veliki broj sistema upravo zahvaljujući dobroj prilagodljivosti sorte.
Fenologija
Ugni Blanc relativno kasno kreće sa vegetacijom i kasno sazreva.
Prema aktuelnim podacima PlantGrapea, pupoljavanje nastupa približno 9 dana nakon Chasselasa. Puna zrelost nastupa približno 3,5 do 4 nedelje nakon Chasselasa.
PlantGrape ga svrstava u srednje kasno do kasnije sazrevajuće sorte, dok se u proizvodnim područjima Cognaca i Armagnaca praktično smatra izrazito kasnim kultivarom.
Kasno pupoljavanje
Kasnije kretanje vegetacije predstavlja jednu od njegovih agronomskih prednosti.
Smanjuje rizik od oštećenja izazvanih kasnim prolećnim mrazevima. Italijanska Vitis Database upravo kasno pupoljavanje povezuje sa dobrom tolerantnošću prema prolećnim mrazevima.
Ova osobina bila je važna za širenje sorte u kontinentalnim i atlantskim vinogradarskim područjima.
Zahtevi za toplotom
Kasno sazrevanje znači da Ugni Blanc zahteva dovoljno dugu vegetacionu sezonu.
Italijanski izvori navode relativno velike potrebe za toplotom tokom sazrevanja, iako je sorta zahvaljujući svojoj rustičnosti sposobna za prilagođavanje različitim sredinama.
U toplijim regionima može potpuno sazreti uz zadržavanje kiselina, dok u previše hladnim područjima postoji rizik nedovoljne tehnološke zrelosti.
Bolesti
Ugni Blanc ne treba predstavljati kao potpuno otpornu sortu.
PlantGrape navodi osetljivost prema plamenjači i eutipi. Posebno je osetljiv i na korenove nematode kada se uzgaja nekalemljen na pesku.
Sa druge strane, francuski podaci navode relativno malu osetljivost prema crnoj pegavosti i sivoj truleži grozda. Upravo dobra zdravstvena stabilnost grožđa bila je jedna od prednosti zbog kojih se sorta toliko proširila u Cognacu.
Italijanska iskustva ukazuju da u kompaktnijim grozdovima i nepovoljnim uslovima ipak može doći do truleži.
Plamenjača
Plamenjača predstavlja jednu od značajnijih slabosti Ugni Blanca.
PlantGrape izričito navodi osetljivost sorte. Zato veliki značaj sorte u Cognacu ne znači da je vinograd moguće voditi bez zaštite.
Savremena proizvodnja zahteva redovno praćenje infekcionog pritiska i prilagođen program zaštite.
Siva trulež
Ugni Blanc je generalno manje sklon sivoj truleži nego neke druge velike francuske bele sorte.
BNIC upravo relativnu otpornost prema sivoj truleži navodi među razlozima njegovog uspeha u oblasti Cognac. Ovo je veoma značajno za kasnu sortu koja često ostaje u vinogradu duboko u jesen.
Ipak, otpornost nije apsolutna i pri vrlo velikoj zbijenosti grozda i dugotrajnoj vlazi trulež je moguća.
Šećer i kiseline
Najvažnija tehnološka osobina Ugni Blanca jeste odnos relativno niskog šećera i veoma visoke kiselosti.
U Cognacu se od njega uobičajeno proizvodi vino sa oko 8–9% alkohola. Takva vina imaju izrazito visoke kiseline i relativno neutralnu aromatiku. Za klasično mirno vino ovo nije uvek idealna kombinacija, ali je izvanredna za destilaciju.
Visoka kiselost pomaže očuvanju vina pre destilacije i doprinosi kvalitetu buduće eau-de-vie.
Kakvo belo vino daje Ugni Blanc?
Kada se vinifikuje kao mirno belo vino, Ugni Blanc najčešće daje relativno neutralan, suv i uravnotežen stil.
PlantGrape ga opisuje kao sortu sposobnu da daje suva bela vina relativno neutralnog karaktera i dobre ravnoteže. Italijanska Vitis Database navodi slamnatožutu boju, neutralan aromatski profil, uravnoteženu kiselost i promenljiv sadržaj alkohola.
Zato se njegova vrednost kod mirnih vina više zasniva na svežini i strukturi nego na intenzivnoj sortnoj aromi.
Aromatski profil
Ugni Blanc nije aromatična sorta u smislu Muscata, Traminca ili Sauvignon Blanca.
Kod mladih vina mogu se javiti diskretne nijanse citrusa, zelene ili žute jabuke, kruške, belog cveća i blagog koštičavog voća. Aromatika uglavnom ostaje nenametljiva.
Upravo ta neutralnost predstavlja veliku prednost prilikom destilacije, jer omogućava da se tokom destilacije i dugog sazrevanja razvije kompleksnost destilata bez agresivnog primarnog sortnog mirisa.
Ugni Blanc i Cognac
Danas je teško odvojiti identitet Ugni Blanca od Cognaca.
Prema aktuelnim podacima zvanične organizacije Cognac, vinogradi geografske oznake obuhvataju više od 87.648 hektara, a Ugni Blanc čini više od 98% zasada. To ga čini gotovo potpunom osnovom savremenog Cognaca. Razlog nije samo prinos.
Presudna je kombinacija visokih kiselina, niskog šećera, relativne neutralnosti, pouzdanog prinosa i dobrog zdravstvenog stanja grožđa.
Zašto je za Cognac poželjno vino sa malo alkohola?
Kod vina za direktnu konzumaciju viši stepen zrelosti često predstavlja prednost.
Kod vina namenjenog destilaciji situacija je drugačija. Bazno vino sa 8–9% alkohola omogućava efikasnu destilaciju i dobijanje većeg odnosa aromatskih jedinjenja prema alkoholu. Visoka kiselost istovremeno pomaže mikrobiološkoj stabilnosti vina pre destilacije.
Ugni Blanc zato daje upravo ono što proizvođaču Cognaca treba, iako samo bazno vino ne mora biti naročito impresivno kao vino za trpezu.
Kakav destilat daje Ugni Blanc?
BNIC opisuje destilate Ugni Blanca kao fine i delikatne, sa floralnim karakterom i dobrim potencijalom za sazrevanje.
Tokom višegodišnjeg kontakta sa hrastom razvijaju se mnogo složenije arome. Mogu nastati note vanile, suvog voća, kandiranog voća, začina, duvana, drveta i takozvanog rancio karaktera kod veoma starih destilata.
Zato neutralnost mladog vina ne znači neutralnost budućeg Cognaca.
Ugni Blanc i Armagnac
Ugni Blanc je jedna od četiri glavne sorte savremenog Armagnaca.
Zvanična organizacija BNIA naziva ga „sortom za destilaciju par excellence“. Daje kisela vina sa malo alkohola, koja nakon destilacije proizvode fina i kvalitetna jaka pića.
Posebno je važna njegova prilagodljivost.
Za razliku od nekih drugih armagnac sorti koje su snažno vezane za određena zemljišta, Ugni Blanc dobro se prilagođava svim glavnim terroirima Armagnaca.
Folle Blanche i Ugni Blanc
Pre filoksere Folle Blanche bila je istorijski mnogo važnija sorta za Cognac i Armagnac.
Posle obnove vinograda na američkim podlogama pokazala se znatno zahtevnijom i osetljivijom na bolesti.
Ugni Blanc bio je pouzdaniji i produktivniji, pa je u Cognacu postao gotovo dominantan. Danas Folle Blanche predstavlja manje od 1% vinograda Cognaca, dok Ugni Blanc prelazi 98%.
U Armagnacu Folle Blanche i dalje ima veliki kvalitativni ugled, ali su njene površine male.
Ugni Blanc u Francuskoj
PlantGrape beleži ogroman istorijski značaj sorte u Francuskoj.
Površine su iznosile:
- godine – 62.399 ha,
- – 93.762 ha,
- – 127.468 ha,
- – 102.973 ha,
- – 96.740 ha,
- – 83.182 ha,
- – 87.039 ha.
Vrhunac je dostignut krajem sedamdesetih godina.
Ogromna većina današnjeg francuskog značaja sorte neposredno je povezana sa proizvodnjom Cognaca i drugih vinskih destilata.
Ugni Blanc u Italiji
U Italiji se koristi naziv Trebbiano Toscano.
Sorta je istorijski bila veoma rasprostranjena u centralnoj i južnoj Italiji, posebno u Toskani i Umbriji. Koristi se u velikom broju zaštićenih vina i regionalnih kupaža.
Njena površina u Italiji značajno je opala tokom poslednjih nekoliko decenija. Italijanska Vitis Database navodi oko 38.356 hektara 2010. godine, naspram više od 56.000 hektara 1970. godine.
I dalje je jedna od istorijski najvažnijih belih sorti italijanskog vinogradarstva.
Trebbiano Toscano i Vin Santo
U Toskani Trebbiano Toscano ima veoma važnu tradicionalnu ulogu u proizvodnji Vin Santa.
Grožđe se nakon berbe prosušuje, čime se povećava koncentracija šećera i ekstrakta. Italijanska Vitis Database posebno ističe sposobnost ove sorte da tokom oksidativnog sazrevanja razvija karakteristične tercijarne arome.
U Vin Santu se često kombinuje sa drugim tradicionalnim belim sortama, uključujući Malvasiju.
Ovo je gotovo potpuna suprotnost njegovoj francuskoj ulozi. U Cognacu se traži kiselo i niskoalkoholno vino, dok se za Vin Santo koristi koncentrisano prosušeno grožđe.
Klonovi Ugni Blanca u Francuskoj
PlantGrape trenutno navodi 12 sertifikovanih francuskih klonova Ugni Blanca 384, 478, 479, 480, 481, 482, 483, 484, 485, 486, 638 i 1375.
U oblasti Cognac formira se velika konzervaciona kolekcija koja obuhvata više od 400 klonskih materijala. Prvi deo kolekcije zasađen je 2006. godine.
Ovakva raznovrsnost omogućava selekciju materijala prema prinosu, zdravstvenom stanju, strukturi grozda i pogodnosti za destilaciju.
Klon 384
Klon 384 posebno je zanimljiv za Srbiju.
Nalazi se među zvanično sertifikovanim francuskim klonovima Ugni Blanca. U srpskom Registru priznatih sorti takođe je naveden klon 384, priznat 2009. godine.
To predstavlja jasnu vezu između francuskog sertifikovanog sadnog materijala i zvanično priznatog materijala u Srbiji.
Ugni Blanc u Srbiji
Ugni Blanc ima zvanični status u sortimentu Srbije.
Posebno je zanimljivo što srpski registar administrativno navodi Trebbiano Toscano – uz sinonime Unji blan i Juni blan, kao i zasebnu stavku Ugni Blanc. Uz Ugni Blanc naveden je klon 384.
Međunarodni PlantGrape i italijanska Vitis Database, međutim, jasno potvrđuju da su Ugni Blanc i Trebbiano Toscano isti genotip. Zato odvojene stavke u domaćem registru ne treba tumačiti kao dokaz da se radi o dve genetički različite sorte.
Istraživanja Ugni Blanca u Srbiji
Ugni Blanc se u Srbiji eksperimentalno ispituje već duže vreme.
Naučni rad iz 2004. godine upoređivao je bele vinske sorte u vinogradima Grocke i Kutine kod Niša. Autori su zaključili da se Ugni Blanc u oba područja pokazao kao visokorodna sorta pogodna za uspešno gajenje.
Novije istraživanje sa Fruške gore upoređivalo je Ugni Blanc i Colombard. Ugni Blanc je u tom ogledu imao viši prosečni prinos po čokotu, a autori su zaključili da su obe sorte pokazale zadovoljavajuće osobine i mogućnost gajenja u uslovima Fruške gore.
Ugni Blanc u domaćem vinarstvu
Komercijalna prisutnost sorte u Srbiji trenutno je mala u poređenju sa Chardonnayem, Sauvignon Blancom, Grašcem ili Rajnskim rizlingom.
Jedan potvrđeni domaći primer nalazi se u vinu Joakim i Ana Vinarije Hopovo, gde Ugni Blanc učestvuje u beloj kupaži zajedno sa Folle Blanche, Colombardom, Clairette de Gascogne i Muscatom à Petits Grains. Vino je evidentirano i u bazi Instituta za vinogradarstvo i vinarstvo Srbije.
Ovakva kombinacija posebno je zanimljiva jer povezuje nekoliko sorti istorijski značajnih za jugozapadnu Francusku i destilaciju.
Potencijal Ugni Blanca u Srbiji
Za proizvodnju klasičnih mirnih vina Ugni Blanc u Srbiji verovatno neće imati isti značaj kao aromatičnije i komercijalno poznatije bele sorte.
Njegov zanimljiviji potencijal može biti u oblastima gde se traže visoka kiselost, pouzdana rodnost, neutralno bazno vino i dobra sirovina za vinske destilate. Srpska istraživanja iz Grocke, Niša i Fruške gore potvrđuju da sorta može dobro da rodi u domaćim klimatskim uslovima.
Za kvalitet je, međutim, posebno važno da srednje kasno do kasno sazrevanje bude usklađeno sa konkretnim položajem.
Penušava vina
Visoka prirodna kiselost čini Ugni Blanc potencijalno pogodnim i za bazna vina namenjena penušavcima.
Ipak, sorta nema međunarodni ugled u penušavim vinima kakav imaju Chardonnay, Pinot Noir ili Chenin Blanc. Njena glavna tehnološka snaga ostaje upravo destilacija!
Kod penušavih stilova prednost bi predstavljale svežina i neutralan aromatski profil, dok bi nedostatak mogao biti relativno skroman primarni sortni karakter.
Potencijal odležavanja belog vina
Klasično suvo vino od Ugni Blanca uglavnom se proizvodi za raniju konzumaciju.
Sorta sama po sebi najčešće nema aromatsku koncentraciju koja bi je činila prirodnim kandidatom za veoma dugo sazrevanje suvih mirnih vina. Njena visoka kiselost jeste dobra osnova, ali najveći potencijal dugog razvoja Ugni Blanc pokazuje posredno – kao osnova za destilate koji mogu provesti decenije u hrastu.
Drugačiji slučaj predstavljaju koncentrisana tradicionalna vina poput Vin Santa, gde prosušivanje grožđa potpuno menja strukturu i potencijal vina.
Slaganje sa hranom
Mlad i suv Ugni Blanc najbolje prati laganiju hranu.
Dobro se kombinuje sa ribom, morskim plodovima, školjkama, laganim salatama, svežim sirevima, povrćem, piletinom i jednostavnijim testeninama. Njegova najveća gastronomska prednost jeste kiselost.
Vino ne dominira nad jelom, već osvežava nepce i može dobro pratiti namirnice kojima snažno aromatična bela vina ne odgovaraju.
Temperatura služenja
Suvo belo vino od Ugni Blanca najbolje je služiti približno na 8–11 °C.
Kompleksniji primeri mogu se služiti nešto topliji, oko 10–12 °C.
Preterano hlađenje dodatno će potisnuti ionako diskretan aromatski karakter sorte.
Kod Cognaca i Armagnaca pravila služenja, naravno, zavise od starosti i stila destilata i predstavljaju potpuno drugu temu od samog vina Ugni Blanc.
Najvažnije karakteristike sorte Ugni Blanc
- Francuski naziv: Ugni Blanc
- Italijanski naziv: Trebbiano Toscano
- Ugni Blanc i Trebbiano Toscano: isti genotip
- Vrsta: Vitis vinifera
- VIVC broj: 12628
- Poreklo prema PlantGrapeu: Toskana, Italija
- Genetsko poreklo: Garganega je veoma verovatno jedan roditelj; drugi nije identifikovan
- Namena: vino i proizvodnja vinskih destilata
- Bujnost: veoma velika
- Rodnost: visoka i relativno stabilna
- Grozd: veoma velik i veoma izdužen
- Bobica: mala do srednja, okrugla
- Boja bobice: zelenožuta do žuta, pri prezrevanju ponekad blago ružičasta
- Pupoljavanje: oko 9 dana nakon Chasselasa
- Sazrevanje: oko 3,5–4 nedelje nakon Chasselasa
- Fenološki karakter: kasno pupoljavanje i relativno kasno sazrevanje
- Prolećni mraz: dobra tolerantnost zahvaljujući kasnijem pupoljavanju
- Vetar: osetljivost zbog dugih i krhkijih lastara
- Plamenjača: osetljiv
- Eutipa: osetljiv
- Siva trulež: relativno manja osetljivost u francuskim uslovima
- Šećer: relativno nizak do umeren u uslovima namenjenim destilaciji
- Kiseline: visoke
- Vino za Cognac: približno 8–9% alkohola
- Karakter mirnog vina: lagan, suv, neutralan i svež
- Najvažnija svetska namena: Cognac
- Cognac: više od 98% vinogradarskih površina
- Druga važna namena: Armagnac
- Italijanska tradicionalna namena: suva bela vina, kupaže i Vin Santo
- Francuska 2018: 87.039 ha
- Francuski sertifikovani klonovi: 384, 478, 479, 480, 481, 482, 483, 484, 485, 486, 638 i 1375
- Klon priznat u Srbiji: 384
- Status u Srbiji: zvanično priznata sorta
- Domaća ispitivanja: Grocka, područje Niša i Fruška gora
- Potvrđena domaća vinska upotreba: bela kupaža Joakim i Ana Vinarije Hopovo
Često postavljana pitanja o Ugni Blancu
Da li su Ugni Blanc i Trebbiano Toscano ista sorta?
Da. Ugni Blanc je francuski naziv za italijanski Trebbiano Toscano.
Da li je svaki Trebbiano isto što i Ugni Blanc?
Nije. Reč Trebbiano pojavljuje se u imenima više genetički različitih italijanskih sorti. Ugni Blanc odgovara konkretno sorti Trebbiano Toscano.
Odakle potiče Ugni Blanc?
PlantGrape kao poreklo navodi Toskanu u Italiji.
Koji su roditelji Ugni Blanca?
Kompletna roditeljska kombinacija nije poznata. Savremena genetička istraživanja ukazuju da je Garganega veoma verovatno jedan od roditelja.
Da li je Ugni Blanc aromatična sorta?
Ne. Aromatski profil grožđa i vina relativno je neutralan.
Kada sazreva?
Relativno kasno, približno tri i po do četiri nedelje posle Chasselasa prema PlantGrape referentnom sistemu.
Da li je rodna sorta?
Da. Visoka i stabilna rodnost jedna je od glavnih agronomskih osobina Ugni Blanca.
Zašto je toliko važan za Cognac?
Zato što daje visoko kiselo i niskoalkoholno vino neutralnog karaktera, koje je veoma pogodno za destilaciju i dugo sazrevanje destilata.
Koliko alkohola ima vino koje se destiliše za Cognac?
Zvanični Cognac izvori navode približno 8–9% alkohola za tipično vino od Ugni Blanca.
Koliko je Ugni Blanc zastupljen u Cognacu?
Više od 98% vinograda geografske oznake Cognac zasađeno je ovom sortom.
Da li se Ugni Blanc koristi za Armagnac?
Da. Jedna je od četiri glavne sorte Armagnaca i zvanična organizacija je opisuje kao posebno pogodnu za destilaciju.
Da li Ugni Blanc daje dobro vino za piće?
Može dati dobro suvo i osvežavajuće belo vino, ali njegova aromatika je uglavnom diskretna. Njegova svetska reputacija mnogo više počiva na destilatima nego na velikim monosortnim mirnim vinima.
Da li se od Trebbiano Toscana proizvodi Vin Santo?
Da. U Toskani ima važnu tradicionalnu ulogu u proizvodnji Vin Santa od prosušenog grožđa.
Da li je Ugni Blanc otporan na bolesti?
Nije rezistentna sorta. Osetljiv je na plamenjaču i eutipu, ali je u francuskim uslovima relativno manje osetljiv na sivu trulež grozda.
Da li dobro podnosi prolećne mrazeve?
Kasnije pupoljavanje smanjuje rizik od prolećnih mrazeva i predstavlja jednu od agronomskih prednosti sorte.
Da li je osetljiv na vetar?
Da. Dugi i relativno krhki lastari zahtevaju dobar sistem naslona.
Da li postoji Ugni Blanc u Srbiji?
Da. Nalazi se u zvaničnom domaćem sortimentu.
Zašto srpski registar navodi i Trebbiano Toscano i Ugni Blanc?
Srpski registar ih trenutno prikazuje kao dve administrativne stavke, iako međunarodni genetički i ampelografski izvori potvrđuju da su Ugni Blanc i Trebbiano Toscano isti genotip. Administrativnu podelu zato ne treba tumačiti kao postojanje dve različite sorte.
Koji klon Ugni Blanca je priznat u Srbiji?
Klon 384, koji je istovremeno jedan od zvanično sertifikovanih francuskih klonova.
Da li je sorta ispitivana u Srbiji?
Da. Naučna ispitivanja sprovedena su u Grockoj, okolini Niša i na Fruškoj gori.
Postoje li domaća vina sa Ugni Blancom?
Da. Jedan potvrđeni primer je Joakim i Ana Vinarije Hopovo, bela kupaža u kojoj Ugni Blanc učestvuje sa nekoliko drugih sorti.
Prikazan jedan rezultat


