Mali podrum Gajić je jedna od vinarija koje jako mnogo polažu na tradiciju. Oslanjanje na tradiciju se vidi i po izboru grožđa od koga se pravi vino, vidi se po načinu na koji se u podrumu pravi vino, ali vidi se i na samoj etiketi vina. Etikete vinoljupcima, koji umeju da ih čitaju, uvek jako puno govore: o sorti grožđa, o starosti i načinu odležavanja, geografskom poreklu, procentu alkohola... Etiketa Crvenog viteza nam pored svega toga ispriča i priču-dve više.
Na veoma lepo osmišljenoj etiketi Crvenog viteza vidimo siluetu čokota. Čokota starog 107 godina, kog je pradeda Saše Gajića posadio u nesrećna vremena Velikog rata, u za nas sudbonosnoj 1915.-oj godini. Raskrčio je stari, oboleli vinograd, i započeo novu vinsku istoriju svoje porodice zasadivši čokote prokupca, naše stare autohtone sorte od koje se pravi Crveni vitez.
U donjem delu etikete je silueta čoveka koji vozi kola sa dva upregnuta konja. I ova silueta priča porodičnu priču, samo nakon Drugog svetskog rata. Sašin deda gaji grožđe, od njega pravi vino, a onda to vino vozi u Vojvodinu, gde ga u vreme gladi, uobičajene za vremena nakon velikih ratova, menja za kukuruz koji dovozi nazad da bi njime prehranio svoju porodicu.
Silueta konjske zaprege se nalazi i u samom logu Malog podruma Gajić, što dovoljno govori o zahvalnosti potomaka prema čoveku koji je u teškim vremenima svojim trudom prehranio porodicu. Istu ovu siluetu vidimo i na rozeu koji je dobio naziv Svitanje. I tu čitamo vrlo jasnu simboliku, u svitanje se glava porodice vraćala sa spasonosnim tovarom na kolima, pa porodicu ne bi ogrejalo samo sunce jutra koje sviće, već i toplina od pomisli da gladi biti neće.
U Malom podrumu Gajić su se držali tradicije i pri samom odabiru sorti grožđa: prokupac i tamnjanika, i to stara ćilibarka, te sorte su posađene na starinski Župski način sadnje. Na kraju, i vrenje se radi na stari Župski način, pri kome i prokupac i tamnjanika dugo odležavaju na kljuku u velikim drvenim bačvama od 4 hiljade litara.
Pored vina, u Malom podrumu Gajić se pravi i rakija od grožđa, ali i od šljive. Posebno je zanimljiv tretman koji dobija šljiva. Ona prvo odležava u bagremovom drvetu, nakon toga u dudovom, da bi za kraj upotpunila svoju aromatsku kompoziciju u hrastovom drvetu. Sve to joj daje veoma specifičan miris i ukus, koji ostaje enigma i najvećim poznavaocima naših rakija. Vredna pažnje je i Drenovača, lozova rakija „začinjena“ drenom.
Piše: Ljuban Očigrija
Naša vinoteka ima privilegiju da sa sobom nosi priču izuzetne mlade dame...
read moreOURS je mesto gde se stručnjaci, somelijeri, novinari i zaljubljenici u vino okupljaju
read moreVinarija Matalj, organizovala je doček srpske Nove godine,
read moreSvi predmeti iz postavke ove izložbe svrstani su 12 nesvakidašnjih priča
read moreNa festivalu vina su dominirali kralj i kraljica Župe – Prokupac i Tamnjanika
read moreIzlagači su impresionirali publiku arhivama, vertikalama i penušavim vinima
read moreU subotu, 22. aprila, u hotelu Metropol Palace održaće se novi Grand Tasting
read more"Staro vino je najbolje piće, a stari se pisci najbolje čitaju", Frensis Bejkon
read morePreporuka koju knjigu čitati i koju muziku slušati uz određeno vino
read moreOve godinе Džejms Sakling je svoju pažnju posvetio našim vinima
read moreNajbolja naša vinarija je vinarija Deurić iz Male Remete
read morePo vinarijama imamo restorane kojih se ne bi postidela ni naša prestonica
read moreOd davnina su manastiri igrali važnu ulogu u pravljenju vina i rakije...
read moreDa li možemo zadržati pravo da sva naša vina zovemo našim vinima?
read moreNa prelazu iz jedne ere u drugu, rakija je morala, kao Feniks, da padne...
read moreVolite i pijte naša vina, jer naša vina nemaju nikog drugog sem nas.
read moreZnate li da je Prokupac možda najstarija srpska sorta.
read moreVerujemo da svako zna kada je Novak Đoković osvojio zlato...
read moreMeđu flaširanim i etiketiranim rakijama, naprosto nema loše.
read moreJedna sakata rečenica ih listom karakteriše: „Ne ponovila se!“
read moreBesmisleno je diskutovati da li je Sveti Nikola posna slava.
read more