Ona je Zora, Aurora, Zarja, Zorica, Zorka, Zorana… Otkad je sveta i veka, ona hoda svim krajevima, među svim narodima. Ime svetlosti, prve jutarnje i poslednje dnevne. Ona se zarudi i prelije u toplu ružičastu boju neba, iza planina, na horizontu mora, u ogledalu jezera i reka, između mračnih krošnji šuma, ivicom pustinja i ledenih bespuća. Ona je svetlo koje živi u nama i u početku svakog dana, u nadi da će biti bolje, jer nema noći koja nije samo do zore trajala.